PRIČE ROĐENE IZ RODITELJSKE LJUBAVI

Od svih interakcija koje postoje među ljudima, najlepša i najmagičnija je ona između roditelja i njihove dece, u smiraj dana, kada mesec potera zvezde na nebesku livadu i kada se, uz zagasito svetlo lampe kraj kreveta, ispredaju priče za laku noć.

Tako je nastala moja priča o „Patuljcima i vilama“, koja me je uvela u svet dečije književnosti, iako ja i dalje navodim da sam pisac za sve uzraste (čitaj u moju odbranu: „Perunov hroničar“, „Tajna stare vodenice“, „Jezomor“, „Veštica iz Strašilova“, „Kerber – Hronike troglavog psa“ itd).

Bila je 2017. godina, moja ćerka Nina tada je imala celih šest, krenula je u prvi razred i stalno tragala za pričama iz knjiga, filmova i crtaća. Neretko smo gledali i filmove za znatno stariju publiku (i na premotavanje, kad naiđu strašne scene), posećivali Sajam knjiga u Nišu, knjižare, biblioteku. I, jednog dana, došla je i rekla mi: „Tata, nemoj ništa da mi čitaš večeras. Neću nijednu knjigu sada, hoću da mi ti pričaš neku tvoju priču, svake večeri“.

Tako je i bilo. U njoj sam, naravno, našao inspiraciju, ali i u deci koju sam sretao na mojim kursevima kreativnog pisanja, decu drugačiju od većine, pomalo povučenu, možda i nesigurnu, ali sa znanjem koje su, usled nedostatka životnog iskustva, imali iz knjiga. Tada su rođeni patulj-čarobnjak Barbut Riđobradi i vila biljarica Gaja Brezana, a Nina me je nesvakidašnjim pitanjima povela kroz njihov svet, zanosan, maštovit i čaroban.

Naravno, ja ne bih bio ja da odmah nisam izmaštao obimnu priču, podeljenu u četiri jednaka dela i posvećenu godišnjim dobima. Večeri su prolazile, priča je rasla kao kvasac, a rađali su se i novi likovi, poput tvora Pasulja, Šumske majke, Krakatog Ugarka, gmomadskog kamilara Barnabasa, te zle veštice More i njene pomoćnice, karakondžule Groze i tako dalje, i tako bliže.

Nina je, kako je priča odmicala, sve više verovala u priču, sve joj se više radovala, imala sve bolja i inspirativnija pitanja ali… Nijednog trenutka nisam mogao da pretpostavim da se u njenoj glavi rađa jedno, za mene sudbonosno pitanje koje je otvorilo još jednu knjigu u mom životu.

Sećam se svega, i gde sam stajao, i koje je doba dana bilo i koju smo garderobu nosili kada me je, neobavezno, povukla za rukav i upitala: „Tata, a što ti ne napišeš knjigu o Gaji i Barbutu, pa ti si pisac?“

To je, za mene, bila zapovest. Nisam oklevao ni tren, odmah sam prešao u realizaciju. Napisao sam Prolog i prva četiri poglavlja „Proleća“, prvog dela serijala i poslao ih Igoru Krstiću na ilustrovanje. Upravo je on, dobri moj Krsta, neverovatni slikar i ilustrator, sugerisao da rukopise pošaljem izdavačkoj kući Pčelica iz Čačka, koja je objavilja prva izdanja ovih knjiga.

Naravno, ja nisam verovao da će se to desiti tako brzo, a oni su dva dana nakon što sam poslao mejl potražili i ostatak rukopisa koji ja, u tom trenutku, nisam imao. Zato sam, za sedam dana, napisao još šest poglavlja i Epilog i kliknuo „Send“.

Ostalo je, bar za mene, istorija. Za devet meseci sam napisao i preostala tri dela: „Leto“, „Jesen“ i „Zimu“, i stigli su za Sajam knjiga u Beogradu 2018. godine.

I, šta se onda desilo? Pored mnogo novih, meni najdražih malih a tako velikih čitalaca, promocija po školama širom Srbije, usledili su prevodi na engleski jezik, predstavljanje na Sajmu knjiga u Bolonji, te pozorišne predstave „Proleće“ i „Leto“ u produkciji Niškog kulturnog centra i, ostvarenje sna za mene – „Patuljci i vile“ uvršteni su na spisak izborne lektire Čitalića za mlađe razrede osnovnih škola.

I neka me neko sad ubedi da bi se to desilo da sam pisao sa onim motivima koje sam, nažalost, toliko puta video u životu: novac, popularnost, medijska i čitalačka pažnja, pratioci na društvenim mrežama, novac, hranjenje ega, novac pa i lečenje kompleksa. Naravno da se ne bi desilo. Moj motiv bio je ljubav prema sopstvenom detetu, ali i detetu u meni, ljubav prema mom detinjstvu obojenog svim onim lepim stvarima koje su me i oblikovale kao čoveka. Zahvaljujući mojoj majci, Vanji.

Pet godina kasnije, nakon što su „Patuljci i vile“ utabali svoj put do čitalaca, ostvario sam saradnju sa izdavalkom kućom Medivest KT iz mog Niša, koji je reizdao ceo serijal, sa novim koricama (a koga drugog negoli) Igora Krstića.

https://shop.medivestkt.rs/proizvod/komplet-knjiga-patuljci-i-vile/

Ali, ni to nije bilo sve. Naravno.

U slobodno vreme, koje je retko prisutno u mom slučaju, igrao sam se bojicama, flomasterima i olovkama i osmislio edukativno-zabavnu društvenu igru inspirisanu pričom iz knjiga „Patuljci i vile“ i poslao je Igoru, ali i Medivestu.

U sledećem koraku, Igor je oslikao mape za igru, kartice likova, karte sa pitanjima na temu fantastike i slovenske mitologije, i bio prisutan kada smo odigrali prvu, probnu partiju, na demo primerku igru koju je odštampao i izradio tim Medivesta.

https://shop.medivestkt.rs/proizvod/patuljci-i-vile-drustvena-igra/

Sada, osam godina od kako postoji ovaj serijal koji me je uveo u svet pisanja knjiga za decu i mlade (ali i u pisanje dramskih tekstova), svi oni koji žele da uplove u ovaj svet mogu nabaviti ceo serijal i društvenu igru pride, a ja?

Ja guram dalje, radim na nekim novim pričama, uz sve veće izglede da će „Patuljci i vile“, posredstvom nekih mojih kolega iz inostranstva, biti objavljeni i na nekim drugim jezicima, čime će se još jedan od mojih snova ostvariti. A ja volim da sanjam na javi, da maštam i da se bavim željama, a ne pukim ambicijama, naoružan sujetom, ljubomorom, zavišću, mržnjom i oštrim laktovima.

U suprotnom, demantovao bih sebe i sve ono što sam poručio čitaocima „Patuljaka i vila“. Pisac nije samo neko ko je tu da ispripoveda priču, već i da je svojim primerom oslikava u realnosti. I zato, za kraj, citiram Barbuta i Gaju, koji su sve vreme, baš kao i moja Nina, slikar Igor Krstić i ljudi iz izdavačke kuće Medivest znali da, čak i u svetovima fantastike, patuljaka, vila, zmajeva, veštica i čarobnjaka, ne postoji magija moćnija od ljubavi!

https://shop.medivestkt.rs/proizvod/komplet-trilogija-milosa-petkovica/